Magazin

Duhoviti tviteraš spustio sve licimere koji slepo veruju “da sa strane ima kvalitetnije ispaše”

palme u beogradu
Printscreen

Niko ne spori da je srpskom društvu neophodan razvoj, podizanje svesti, usvajanje modernih tekovina i tehnologija, ali srljanje u novitete bez razmišljanja o posledicama, odricanje od tradicije i autentičnosti svog kolektivnog bića zarad preporuka i trendova koje po incerciji usvajamo sa Zapada takođe nije put ka sreći.

Decenijama su generacije odrastale na Holivudu i floskulama o civilizovanom svetu, o EU kao zajednici blagostanja i obećanoj budućnosti koja čeka samo da izađemo iz naših kasaba.

Nažalost, pokazuje se da naša trgovina sa zemljama Zapada funkcioniše recipročno i vrlo uspešno, oni su nama prodali mantru o demokratiji, slobodnom tržištu i slobodama raznoraznih vrsta, a mi smo njima izvezli pendreke i vodene topove koji trenutno imaju izuzetnu upotrebnu vrednost i u širokoj su primeni preko leđa građana Berlina, Roterdama, Sidneja, Pariza i drugih velikih svetskih centara.

Jedinstvenost i originalnost je ono što donosi razliku i niko normalan ne spori da postoje neke univerzalne vrednosti koje prosto pristaju i pripadaju čoveku 21. veka.

Međutim, zadatak je ne upasti u mimikriju i laž jer ipak postoji onaj deo društva koji je i dalje slepo zagledan u tuđe dvorište sa mišlju da, kako Rambo davno reče, „sa strane ima kvalitetnije ispaše“.

Upravo je tu malograđanštinu i nedosanjani elitizam jedan tviteraš isprozivao sjajnim nizom kreativnih objava koji su vrlo brzo privukli pažnju ostalih korisnika.

On se na ovoj društvenoj mreži predstavlja pod imenom „Jevrejin u srcu“, a njegov cilj da ogoli prilično usvojen podcenjivački karakter prema svom društvu kroz idealizaciju tuđih može se reći da je ostvaren.

Svi ponekada upadnemo u tu zamku, bez opravdanja, ali primer sa palmama jedan je od eklatantnih iako postoji hiljade razloga zbog kojih se može polemisati da li je palmi zaista mesto u Beogradu, na Kališu, ili pak u Skupštini, u sudu…

Takođe, fenomen uličnih prodavaca “ovde” i “tamo” sjajno je objasnio, a i ostalim primerima je zaista u nizu pogađao u centar mete.

Zanimljivo je pitanje za svakoga od nas ponaosob, koliko smo zaista povodljivi, koliko zapravo ne cenimo ono što imamo, koliko smo nezahvalni i gde je granica između zdravog usvajanja uvoznih fazona i čuvanja i negovanja svog jedinstvenog izraza.

Rešenje može biti – upoznajmo, putujmo ako je moguće i prihvatajmo različitosti, ali cenimo svoje jer će samo na taj način i drugi ceniti nas.

Otvaranje Malograđanke u Beogradu na vodi uz Čolu i novogodišnji vatromet od 250.000 €

Čitajte Luftiku na Google vestima

Antonije Kosanović

Traži smisao u vreme besmisla, rečima potkradajući emocije.

Dodaj komentar

Klikni da objaviš komentar

18 Shares
Share via
Copy link