Magazin

Dočekali smo 2020. Letećih automobila još uvek nema, ali zato smo dobili “Pokret za neškolovanje dece”

Da nas je neko pre dvadeset godina pitao “šta mislite kako će svet izgledati 2020. godine?” verovatno bismo se ponadali nekom video-telefonu, letećim automobilima, još kojem odlasku u svemir i svakako rešenim političkim i teritorijalnim pitanjima koja su nažalost i dalje uglavnom tu.

Uvek se naravno desi ono što najmanje očekuješ i što preokrene čitav svet onako kako niko nije mogao da pretpostavi.

U ovom slučaju to su društvene mreže.

Ovde nije reč o tome da li nas društvene mreže povezuju sa ljudima ili nas udaljavaju od naše okoline. Ovde je reč o tome da su društvene mreže zajedno sa internetom postale idealan prostor za sve one ljude koji bi nekako resetovali čitavu nauku i vratili nas u 16.vek. To su ljudi koji se bore protiv vakcina, medicine uopšte, činjenice da je zemlja okrugla, a najnoviji pokret koji se pridružio ovom finom društvu je “Pokret za neškolovanje dece”.

Nedavno sam naišla na dve Fejsbuk grupe koje se zalažu za pravo neškolovanja/unschooling u Srbiji. Glavni argument ljudi koji se okupljaju u ovim grupama je da je školovanje okupacija njihove dece.

Naravno da se iza svega toga krije roditeljsko uverenje da su njihova deca mnogo bolja, samo ih škola sputava.

obavezno skolovanje

DA NIJE OCENA U ŠKOLI MOJE DETE BI BILO ASTRONAUT

I dok se u skadinavskim zemljama sistemi školovanja usavršavaju mi se borimo za pravo da decu ne šaljemo u školu uopšte. Takvi projekti već postoje u Americi i Rusiji i uglavom podrazumevaju školovanje kod kuće.

Kada prođete kroz postove ove grupe vidite da članovi dele zajedničko uverenje da škola sputava kreativnost i individualnost, kao potencijale svakog deteta. Drugo zajedničko uverenje je da škola zajedno sa medijima deci ispira mozak.

Neki veruju da je ok da deca imaju samo srpski i matematiku, neki bi uveli nekoliko standardnih časova ali tek od puberteta, dok radikalni zagovornici ovog pokreta smtaraju da decu treba pustiti da se igraju i uživaju, pa će uz pomoć podsticajnog okruženja usavršiti svoje potencijale i pronaći svoj put.

Pre nego što su se pojavile ovakve grupe često smo na Fejsbuku mogli da vidimo postove koji su to sve veliki ljudi napustili formalno obrazovanje i postali genijalci multimilioneri.

Ali hajde da pogledamo kako u praksi izgleda napuštanje formalnog obrazovanja kod nas.

U Srbiji postoji 165 hiljada nepismenih ljudi, a najmanje 50 hiljada građana nema završenu ni osnovnu školu.

Sve su to pojedinci koji su bili “oslobođeni” ralja obrazovanja i koji nisu bili izloženi sistemskom ispiranju mozga u školskim klupama. Niko od tih 50 hiljada momaka i devojaka nije bio prisiljen da uči šta im sistem naredi.

Dakle, sve slobodni ljudi da pronađu svoje potencijale i pokažu kako su jednistveni, kreativni i posebni. Većina njih je završila funkcionalno nepismena, u maloletničkom braku i bez ikakvih veština za izdržavanje na socijalnoj pomoći.

Baš niko od njih nije postao genijalac koji je promenio čivečanstvo, slikar, pesnik ili vajar čija su dela oduševila svet. Iako nisu bili izloženi “nametnutom” školskom sistemu prosto su primili indoktrinaciju svog okruženja, koje kaže da se deca prave bez obizra da li imaš para, da se nasilje trpi, a da se škola napušta zarad braka.

To što su bili “oslobođeni” institucije ne znači da su zapravo dosegnuli slobodu. Naprotiv.

I kada podvučemo sve ovo, da li zaista mislite da ste po intelektu i sposobnostima bliži Bilu Gejtsu ili nekome od ovih 50 hiljada ljudi koji nisu išli u osnovnu školu?

Da li ste zaista sigurni da bi vaš život bio potpuno drugačiji samo da vas škola nije sputavala? Ili treba prihvatiti da je svako od nas dosegao ono što mu je pruženo u skladu sa sopstvenim mogućnostima?

I ko uopšte kaže da škola određuje dalji uspeh u životu? Škola je tu da pruži bazu znanja, vaspitanja i socijalizacije. Uspeh u kasnijem životu isključivo zavisi od naših sposobnosti i potencijala.

Ako je neko pisac, četvorka iz pismenog na srpskom ga neće sprečiti da napiše roman. Nemojte se zavaravati.

Istina nije lagana i uvek je lepše verovati da smo mogli više, samo da nam profesorka matematike nije dala tri na polugodištu.

ŠTA VAS SAD SPREČAVA DA PODSTIČETE POTENCIJALE SVOG DETETA?

Ono što je meni nejasno, ako već želimo da naučimo decu da razmišljaju svojom glavom, zar upravo učenje lekcija iz škole nije idealna prilika za to? Zar to nije idealno vreme da ih naučimo da sve preispituju, da koriste proverljive izvore informacija, da koriste internet za istražavanje, da ih naučimo da razmišljaju i povezuju to što u školi uče?

Ako već smatrate da je to jedna nametnuta istina, a vi ne želite da namećete svojoj deci neku drugu jer treba da budu slobodna u zaključivanju, što im ne otrkijete sve te druge naučne knjige, realne podatke i uputite ih na neke učene ljude?

Bilo bi lepo, ali to zahteva baš puno rada sa decom, zar ne? A to bi podrazumevalo da i sami ne koristimo tri sumnjiva linka sa interneta kada se informišemo o temi, već da pročitamo više knjiga koje zastupaju različite teorije.

Na kraju zahtevalo bi i da budemo barem elementarno obrazovani.

Ako je problem da se posvetimo tom dodatanom obrazovanju koje bi dete podstaklo da razmišlja, kako bi tek izgledalo to potpuno školovanje kod kuće?

Pustili biste dete da samo otkrije da li je za njega ok da čita i piše?

Ili da samo shvati šta će mu sve od nauke trebati u životu?

Školovali biste ga linkovima sa interneta da soda bikarbona leči rak, a vakcina nam nije potrebna jer zašto ne bismo umirali od malih boginja?

Kako biste tačno sa podsticajnim okruženjem pomogli svom detetu da bude arhitekta ili lekar ako je preskočilo celo školovanje? Da li biste uopšte dozvolili svom detetu da bude lekar?

Šta ako dete nakon tog svog neformalnog puta igre i kreativnosti ipak odluči da bi da bude astronaut?

Pre nekoliko dana dočekali smo 2020. godinu, letećih automobila još uvek nema, ratovi se vode na istim teritorijama, ali oni najgori ratovi vode se u svesti ljudi. Na samom pragu nove decenije mi odbacujemo medicinu i obrazovanje jer nažalost nismo uspeli da prihvatimo da je smrt neminovna, a uspeh nam nije svima zagrantovan samo zato što smo jedinstveni.

Zato će naredne godine biti dodatno teške i neizvesne sa ljudima koji se leče sodom bikarbonom i njihovom decom koja se obrazuju na internetu – budućnost čovečanstva nikad nije delovala mračnije.

Nastavnica izjavom podelila Srbiju: Našminkane učenice ne mogu na čas!

Čitajte Luftiku na Google vestima

Saša Mandić

Član biblioteke, umereni zavisnik od društvenih mreža sa tendecijom ka ne toliko umerenoj zavisnosti. Volim život na ivici pun adrenalina pa mi pretrčavanja van pešačkog i probijanje rokova za vraćanje knjige nisu strani. Nemam televizor i cenim tišinu. Volim svoje ime jer zbunjuje ljude, a i dobro je u sučaju migracije u inostranstvo.

Dodaj komentar

Klikni da objaviš komentar

Share via
Copy link