Magazin

Koliko će proći dok vaterpolisti u Splitu budu spokojni kao hrvatski navijači u Novom Sadu?

Vaterpolisti Crvene zvezde u Splitu doživeli su po svemu sudeći neočekivano, ali iskustvo koje će svakako biti pretočeno u jedan od neizostavnih argumenata prilikom raspava mogu li Srbi i Hrvati ikada biti prijatelji? Ovih rasprava, jasno nam ukazuje svetlo nedavnih događaja, biće još dosta, a biće i podugačke, jer deluje da će se razlozi “za” i “protiv” nizati kako se nižu sportski susreti, nova letovanja i stare rane koje izgleda da nisu pravilno zalečene.

Pitanje je da li će ikad i biti.

Šahovnice u centru Novog Sada

Grb Crvene zvezde ispod jakne izritirao je prvo konobara u jednom kafiću na splitskoj Rivi, a potom i grupu huligana koja se tu po njegovom pozivu brzo stvorila. Naoružani štanglama, palicama i noževima Splićani su napali trojicu vaterpolista Crvene zvezde koji su u Split došli na utakmicu regionalne lige sa Mornarom. Ceo incident završio se telesnim povredama i skokom u more jednog od igrača. Ostala dvojica su uspela da pobegnu.

Osam meseci ranije u centru Novog Sada dogodio se prizor koji mnogi ne mogu ni da zamisle (pogotovo u obrnutom slučaju). A nismo mogli ni mi, dok se nije desilo.

Tog nedeljnog popodneva dešavale su se dve najvažnije sporedne stvari na svetu. Finale Svetskog prvenstva u fudbalu i četvrti dan Exita.

Festival je kao i godinama pre toga između ostalih doveo i posetioce iz Hrvatske čija je zemlja baš taj dan igrala finale Svetskog prvenstva protiv Francuske. San. Pratiti to finale u dresovima sa šahovnicom u centru Novog Sada – java!

Tako ste mogli videti kafiće u centru grada pune hrvatskih navijača kako u bojama svoje zastave, ne krišom i tiho, već jasno i glasno bodre svoju reprezentaciju strastveno baš onako kako bismo mi propratili svoju.

hrvatski-navijaci-u-novom-sadu-1
Foto: Ljubica Krstić / Noizz.rs

Hrvatskih navijača bilo je i na Štrandu i u drugim delovima grada. Od početka do kraja im nije bilo uskraćeno da prate najveću fudbalsku fantaziju svakog navijača – svoju zemlju u finalu Svetskog prvenstva.

Ako ćemo da budemo potpuno iskreni: da, policije je bilo svuda, i da, bilo je onih kojih su iz sve snage navijali za Francusku dovoljno glasno u nadi da će isprovocirati nekog hrvatskog navijača iz susednog kafića. Navijanje u šahovnici verovatno bi imalo drugačiji ishod da se policajci nisu ležerno šetali tog nedeljnog popodneva centrom srpske Atine.

Ali jesu, i ovakvo bodrenje tima, verovatno potpuno nezamislivo desetak godina ranije, prošlo je bez incidenata.

Ovo su naravno zabeležile mnoge kamere, objektivi i mobilni telefoni.

Komenatara je bilo raznih, ali jedan od najučestalijih bilo je pitanje – da li bi srpski navijači ovako mogli da navijaju u bilo kom gradu u Hrvatskoj? Odgovor smo dobili osam meseci kasnije.

vaterpolisti-crvene-zvezde-u-splitu

Da li je prijateljstvo izmedju Srbije i Hrvatske samo iluzija?

Kadar na kom se vidi da vaterpolisti koji je skočio u more pokušava da pomogne jedna devojka i još nekoliko građana našao je mesto u svim vestima. Ovaj kadar će takođe predstavljati zacementirani argument u onim raspravama mogu li Srbija i Hrvatska ikada biti prijatelji?

Zapravo ceo taj događaj predstavlja tu veliku raspravu u malom sa svim argumentima “za” i “protiv” koji se beskonačno nižu.

Oni prijatelji koji su na Hvaru upoznali divne ljude i oni koje niko nije hteo da usluži jer pričaju ekavicom, oni koji su proveli predivan vikend u Beogradu i oni koji tvrde da je strašno što se u Hrvtskoj slušaju srpske cajke, doduše potajno, dok se Bajagin koncert javno otkazuje.

Hrvatski bend koji će podržati Momčila i svi oni pevači koji će ćutati kada Tompson peva reprezentaciji, ali će bez problema održati koncert u Beogradu.

Ipak, jasno je da bismo mogli da pričamo o bilo kakvom prijateljstvu ono mora uvek da dolazi sa dve strane. A čini se da je slika srpskih navijača koji bodre svoju reprezentaciju u centru nekog hrvatskog grada ipak još uvek ne tako bliska budućnost.

Do tada, odgovor na ovo pitanje ljudi će nalaziti u svojim mikro svetovima. U odnosima sa komšijama sa kojima se nikad nisu posvađali, u prijateljstvu koje je nastalo baš na festivalima ili među onim ljudima koji su javno osudili to što se desilo u Splitu, jer su oni svoju reprezentaciju pratili u nacionalnom dresu u jednom srpskom gradu.

Jedino na tim mikroplanovima pozitivan odgovor na ovo škakljivo pitanje ne deluje kao iluzija, za neke krupnije planove očigledno da još nismo spremni.

Pismo liku koji je u Splitu ispizdeo kad je čuo moje „bre“

Čitajte Luftiku na Google vestima

Saša Mandić

Član biblioteke, umereni zavisnik od društvenih mreža sa tendecijom ka ne toliko umerenoj zavisnosti. Volim život na ivici pun adrenalina pa mi pretrčavanja van pešačkog i probijanje rokova za vraćanje knjige nisu strani. Nemam televizor i cenim tišinu. Volim svoje ime jer zbunjuje ljude, a i dobro je u sučaju migracije u inostranstvo.

komentar

Klikni da objaviš komentar

  • kada ćete shvatiti da je “bratstvo i jedinstvo” = ustašizacija !!!! Hoće li neki usporeni srpski paor konačno shvatiti….?

441 Shares
441 Shares
Share via
Copy link