Magazin

Masimo Savić se plašio smrti: “Prezirem je iz dna duše, bojim se da nema života nakon ovoga”

masimo savic
Printscreen

Još traje ispraćaj velikana regionalne muzičke scene.

U 61. godini života napustio nas je Masimo Savić, muzičar kojeg su obožavali širom Balkana. Iza njega je impresivna karijera koja je trajala četiri decenije, a uoči koncerta koji je prošle godine održao u Beogradu, Masimo je gostovao na Pink televiziji i otkrio brojne pojedinosti iz privatnog života.

Prisetio se detinjstva bez oca koji je ostavio njega i mamu kad je pevač imao četiri godine. Pevač je opisao kako su se njegovi roditelji upoznali u bolnici.

– Oni su se upoznali kada je on bio slep, prije operacije. Izgubio je vid tokom bombardovanja na Visu i do te operacije nije video. S mojom mamom se upoznao na Rebru gde je on bio pacijent a ona je došla u bolnicu u posetu svom bratu. Mislili su da je neće preživeti, ali jeste. Uz vrlo jaku dioptriju progledao je i rekao mojoj majci: Mogu li ja vas posetiti kada progledam pa da se venčamo? Krajem 1961. godine mami je stigao telegram da joj on stiže i to je bilo to. Venčali su se, a kasnije sam se rodio i ja – ispričao je Masimo.

Porodičnu idilu je prekinula očeva bolest.

– Rastavila ih je bolest, dijagnostifikovali su mu leukemiju, on se uplašio, samo je otišao i umro. Neko vreme nismo znali gde je. Kasnije smo otkrili da živi s nekom ženom, koja takođe umire od raka. Strašno ga je pogodila ta bolest, mene takođe. Svaki put za moj rođendan slao mi je poklone limuzinom. Mnogo mu toga nisam stigao kazati. Umro je kad sam imao šest godina, tako da sam tek kasnije od njegovih prijatelja saznao sve o njemu – rekao je Masimo.

– Njegovi prijatelji su mi rekli da je bio super lik, gromada od čoveka, voleo je čitati i zanimljive odlomke bi označavao ili stavljao svoja opažanja pored njih. Imao sam sreću što sam 80-ih pronašao kutiju s knjigama koje je čitao i kroz te knjige i kutiju s njegovim stvarima počeo sam upoznavati svog oca – rekao je Masimo.

U istom razgovoru Masimo se prisetio i rata i rekao što je sve naučio iz devedesetih godina.

– Mnogi su mi pokušavali stati na put. Za vreme rata je bilo svakakvih insinuacija. Taj je rat na mene ostavio dubok trag. Naučio me da ne dajem poverenje tek tako i da čuvam svoj mali krug velikih ljudi, to su oni što mi stanu u zagrljaj: kći, žena i pas – kazao je Masimo.

Progovorio je i o smrti i otkrio da je se boji jer veruje da je to konačni kraj čoveka.

– Prezirem činjenicu da me više nema, Arsen i ja smo često znali govoriti o tome, takmičili smo se u tome ko više prezire smrt. Prezirem je iz dna duše. Zašto mi je dat intelekt, zašto mi je data životna spoznaja. Nažalost, bojim se da nema života nakon ovoga – kazao je Masimo.

Izvor: Večernji.hr

Masimo o narkoticima: “Bilo je ‘in’ i interesantno, a policija nije znala ništa o tome”

Čitajte Luftiku na Google vestima

Share via
Copy link