Balkan Magazin

Najtužnijeg čoveka na svetu gubitak sina odveo na najplemenitiju avanturu ikada (VIDEO)

52
Foto: Facebook / Ribafish

Mnogi su saglasni da ne postoji veća nesreća od one kada roditelj nadživi sopstveno dete. Tu bol ne želite ni vlastitom neprijatelju i sa njom uspevaju da žive samo oni duhovno i psihički najsnažniji pojedinci.

Pre nekoliko godina, Domagoj Jakopović zvani Ribafiš susreo se sa ličnom tragedijom nakon što je njegov, tada 12-ogodišnji sin Roko izvršio samoubistvo.

Ovaj emotivni brodolom naterao je Domagoja da iznađe način kako nastaviti dalje kroz život. On je tokom 2019. godine krenuo u neobičnu misiju podstaknut datim obećanjem. On je sa sinom Rokom pravio spisak stvari koje će zajedno uraditi, a jedna od njih je obilazak Hrvatske i svih njenih naseljenih ostrva.

Misija je nosila naziv „RokOtok“.

Te godine odlučio je da prepliva i poseti 50 ostrva, plivajući od jednog do drugog po unapred utvrđenom planu. Na ovoj misiji imao je pomoć prateće posade sačinjene od prijatelja, lekara i poštovalaca snage njegovog duha.

– Davali su mi nekakve tablete za smirenje, to je pak užasno bilo, to je bilo najgore od svega, pola mozga mi je otišlo s tim. Od droga me strah pa to nisam ni probao, opet ono razgovor s ljudima. Malo me više čak umara, nego što mi pomaže zato što ljudi ne znaju što bi rekli – govorio je Ribafiš u intervjuu za Dnevnik.hr.

Smrt njegovog sina ostala je svojevrsna misterija, a najteže mu padaju pitanja: “Šta se dogodilo?”

– Najgore je kad te pitaju što se dogodilo. najgore je kad… Ne znam što se dogodilo ljudi ono, nikad se ne zna što se dogodilo. Ne znam je li se tako dogodilo, ali cijelo vrijeme ću tako pričati da je Rok bio ustvari znatiželjan klinac koji je išao vidjeti to, išao pokus napraviti – rekao je tom prilikom.

roko
Printscreen HRT

Pokušavao je sam sa sobom da razgovara, da objasni samom sebi i pronađe razlog zbog čega se baš njemu dogodilo nešto ovako tragično.

– Ovo je drukčija generacija, drukčiji je taj nekakav sklop u glavi. Mislim da je on bio sretan, sasvim normalan dječak, malo bistriji od okoline, ali i malo tromiji od okoline. Ne znam na koga je. Jednostavno to je… dogodilo se, život nije fer. Život piše te neke svoje priče onako kako on to zamisli – reči su Domagoja.

Na njegovom putu u mislima je nosio svog sina Roka.

– Stalno je Roksa tu. Roksa je ono kažem…. Roksa je tu u svakom zaveslaju u svakom plivanju – pričao je te 2019. godine Ribafiš.

plivanje
Printscreen

Društvo u misiji pravili su mu i spasioci, doktorka, partnerka, ali i poznati plivački maratonac Toni Pavičić Donkić koji je poznat kao čovek koji je preplivao La Manš i Gibraltar.

Sa ostrva na ostrvo njega su dočekivali meštani i pozdravljali ga osmesima, pružajući mu bezrezervnu podršku kako bi misiju uspešno završio i ispunio obećanje dato sinu.

Sigurno je da se teško nosio sa osmesima dece koja su ga zajedno sa roditeljima čekala na svakom od ostrva, ali u svojoj boli i unutrašnjoj borbi Domagoj je pronašao lepotu i ljubav koju je valjalo podeliti sa drugima.

– Taj smijeh dječji, taj ono, to je ono… to je ono najviši mogući stadij kad se veseliš s djetetom, kad se smiješ s njim i kad vidim te klince kako se smiju i kako ono, kad te iskreno zagrle, to je to – kazao je Domagoj Ribafiš te 2019. godine novinarskoj ekipi.

Nakon tri godine, ovog leta ispunio je obećanje i doplivao je do svih 50 naseljenih ostrva. Pauzu je pravio samo tokom 2020. godine zbog opšte histerije tokom onih prvih talasa koronavirusa.

Za kraj, doplivao je do najzapadnijeg hrvatskog ostrva – Unije. Tu se družio sa decom i njihovim roditeljima, održao kratko ekološko predavanje, podelio je poklone i organizovao čišćenje plaže sa okupljenim klincima.

Narednih dana, kao bonus, odlučio je doplivati do Košljuna, ostrva na kojem u samostanu žive franjevci, a zatim i do Punta na ostrvu Krk.

Tu je ponovo razgovarao sa novinarskom ekipom podelivši utiske.

– Totalni cušpajz emocija. Na trenutke sam euforičan, ponosan i sretan, a onda dođu praznina i tuga. Ja sam još uvijek ruina, kao ona zgrada u Đorđićevoj nakon zagrebačkog potresa. Prije sam cijeli život bio veseljak, kad bi god bio neki tulum, zvalo se Ribu da digne atmosferu, a nakon Rokove smrti sve je to nestalo.

Godinu dana bio sam praktički mrtav, pokušao sam tugu liječiti na krive načine, preispitivanjem i samosažaljenjem, pa sam si zadao i previše posla, ali to nije išlo nikamo. I tada sam jednog dana, plivajući u bazenu, došao na ideju RokOtoka.

U mašti sam vidio kako Rok i ja, poput našeg slavnog plivača maratonca Veljka Rogošića, uplivavamo nakon neke velike etape u luku, a tamo nas dočekuju ljudi s cvijećem, glazbom, s veseljem.

Da, taj sam projekt pokrenuo da bih ostao živ i zdrav te mi je manje zlo bilo pokazati svijetu moju tragediju nego se potpuno zatvoriti, a ako pritom na svakom otoku tri klinca na nekoliko sati odvojim od mobitela, potaknem ih na bolji odnos prema roditeljima i prirodi, sretan sam – kazao je Domagoj pre samo nekoliko dana.

Druženje sa decom, koliko god da ispunjava i nadahnjuje, nekada ume da bude iscrpljujuće, naročito ukoliko nemate pravi odgovor na njihovu znatiželju.

– Najteže je ove godine bilo na etapi od Cresa do Krka, uhvatila nas je jaka bura, more je valjalo s valovima od dva i pol metra, svima je bilo loše na brodu, ali nisam odustajao i preplivao sam ‘na škrge’ tu dionicu od oko pet kilometara.

S djecom mi je bilo sjajno, imam iskustva iz škole gdje sam radio kao profesor geografije pa ih znam zaintrigirati. Na svakom je otoku bilo drukčije, negdje je bilo samo nekoliko djece, na Velom Budikovcu, nažalost, djece nema uopće, a negdje ih je bilo više od 200.

Na Visu sam imao problema s ramenom i dobio sam injekciju, ali sam otplivao dionicu, no bio sam toliko umoran da se razgovora s djecom gotovo i ne sjećam.

Nekoliko puta su me klinci usred predavanja pitali kako je Rok umro. Prvi put sam zanijemio, 10 sekundi bio sam potpuno nijem, a spasila me ekipa koja je uletjela i okrenula priču na drugu temu. Ali, to je očekivano, djeca su znatiželjna.

Kasnije bih se nekako postavio i objasnio im, iako je strahovito teško živjeti svaki dan s time. S djecom mi je općenito odlično, ali istovremeno nakon cjelodnevnog druženja i dalje osjećam prazninu – pokušao je objasniti Ribafiš.

ribafiš i deca
Fotografija preuzeta sa: Rokotok.hr

Bilo je raznih iskustava u ove tri godine.

– Bilo je puno smiješnih situacija. Kako sam stalno u neoprenskom odijelu kada plivam, jedan me dječak dodirnuo i počeo plakati. Kasnije su mi roditelji objasnili da plače zato što je mislio da sam Aquaman i razočarao se kad je vidio da nisam superjunak.

Na Premudi nam je jedan dječak ljubazno objasnio gdje je dućan. Kad smo se vraćali, ugledali smo ga kako pita drugog dječaka: ‘Jel to bija Ribafish?’ A drugi mu posprdno odgovara: ‘Ma je, Ribašupak’.

Na jednom većem otoku, neću ga imenovati, pripremili smo 250 poklona za djecu, a kad tamo samo 32 djece. Pitamo, pa kako to, poslali smo plakate. A oni odgovaraju da nisu htjeli nikoga zvati iz drugih mjesta na otoku da sva njihova djeca dobiju poklone. A bilo ih je dovoljno za sve, šteta – kroz osmeh je ispričao Domagoj.

Kako se priča o RokOtoku širila Hrvatskom, tako su i meštani i turisti dolazili da pozdrave ovog istinskog nacionalnog heroja. Nekada su to bili masovni dočeci sa više stotina okupljenih.

Sada, kada je ova predivna misija i zvanično gotova, pitanje je šta i kuda dalje.

– Projekt RokOtok sigurno neće završiti. Nešto mora ići dalje, budući da imamo zaista odlične reakcije ljudi. Puno je poziva za predavanja u školama, knjižnicama…

Tako da svakako planiramo nastaviti, a još nismo sigurni u kojem smjeru. Hoće li to biti u smjeru ekologije i očuvanja mora od plastike, razvoju otoka ili iskorištavanju slobodnog vremena roditelja i djece u prirodi, još ne znam.

Sada ćemo se dobro odmoriti, a u rujnu(septembru) se, kao udruga, sastati i vidjeti što dalje – ispričao je Jakopović novinaru portala Večernji.hr.

Žika Todorović o gubitku deteta: Moj sin je zaspao i nije se probudio, barem se nije mučio

Antonije Kosanović

Traži smisao u vreme besmisla, rečima potkradajući emocije.

Dodaj komentar

Klikni da objaviš komentar

44 Shares
  • Facebook
  • Twitter
  • LinkedIn
  • More Networks
Copy link
Powered by Social Snap